Zarada od ostataka poljoprivredne proizvodnje: Kako otpad može da postane novi izvor prihoda

Kada njiva, voćnjak i vinograd daju više nego što mislite

U poljoprivredi se često kaže da je svaka godina nova škola. Međutim, postoji jedna lekcija koju mnogi proizvođači još nisu u potpunosti savladali – ono što danas nazivamo otpadom često je zapravo neiskorišćena sirovina. Dok rastu troškovi proizvodnje, goriva, đubriva i radne snage, sve više domaćinstava i malih firmi traži dodatne izvore prihoda. Dobra vest je da se oni često nalaze upravo na imanju, u ostacima koje smo navikli da bacamo, spaljujemo ili ostavljamo da propadnu.

Rasinski okrug, sa razvijenim voćarstvom, vinogradarstvom, povrtarstvom i ratarstvom, ima mnogo mogućnosti za dodatnu zaradu od poljoprivrednih ostataka. Potrebno je samo malo kreativnosti i spremnosti da se na „otpad“ pogleda drugim očima.

Kompost – crno zlato iz dvorišta

Najjednostavniji i najjeftiniji način iskorišćavanja biljnih ostataka jeste proizvodnja komposta. Lišće, pokošena trava, ostaci povrća, rezidbeni materijal iz voćnjaka i vinograda mogu se pretvoriti u kvalitetno organsko đubrivo.

Poslednjih godina raste interesovanje za organsku proizvodnju, baštovanstvo i uređenje okućnica. Mnogi građani nemaju prostor za proizvodnju sopstvenog komposta, pa su spremni da ga kupe. Domaćinstvo koje organizuje kompostište može ostvariti dodatni prihod prodajom pakovanog komposta ili glistenjaka, odnosno humusa dobijenog pomoću kalifornijskih glista.

Drugim rečima, ono što je juče bilo gomila granja i lišća sutra može postati tražen proizvod.

Vinogradarski ostaci kao gorivo

Župa i okolina Aleksandrovca poznati su po vinogradima. Svake godine nakon rezidbe ostaju velike količine loze koje se najčešće spaljuju na licu mesta.

Međutim, usitnjena vinova loza može se koristiti za proizvodnju biomase, briketa ili peleta. Takav energent može služiti za grejanje plastenika, radionica i domaćinstava.

Male firme koje raspolažu drobilicama i presama za briketiranje mogu organizovati otkup rezidbenog materijala od vinogradara i pretvoriti ga u komercijalni proizvod. Time se istovremeno rešava problem otpada i stvara nova vrednost.

Koštice, ljuske i semenke – mala sirovina, velika zarada

U Rasinskom okrugu značajan deo proizvodnje zasniva se na šljivama, višnjama, jabukama, kruškama i drugim voćnim vrstama. Nakon prerade ostaju koštice i semenke koje se često bacaju.

A upravo se u njima kriju zanimljive poslovne mogućnosti.

Koštice šljive mogu se koristiti kao gorivo za specijalizovane kotlove ili kao sirovina za proizvodnju aktivnog uglja. Ljuske oraha i lešnika koriste se za proizvodnju abrazivnih materijala, dekorativnih proizvoda i biogoriva.

Seme grožđa, koje nastaje kao nusproizvod proizvodnje vina, može se sušiti i koristiti za proizvodnju ulja bogatog antioksidansima. Takvo ulje postiže višestruko veću cenu od običnih jestivih ulja i veoma je traženo u kozmetičkoj industriji.

Nije loše kada vam vino donese zaradu, ali još je lepše kada počne da zarađuje i ono što ostane posle vina.

Pečurke na slami i piljevini

Mnogi proizvođači nakon žetve imaju velike količine slame. Umesto spaljivanja, slama može postati osnova za proizvodnju bukovače i drugih vrsta jestivih pečuraka.

Bukovača je među najjednostavnijim vrstama za uzgoj i ne zahteva ogromna ulaganja. Nakon završetka proizvodnog ciklusa, iskorišćeni supstrat može se koristiti kao organsko đubrivo.

Na taj način ista sirovina ostvaruje dvostruku korist – prvo kroz proizvodnju pečuraka, a zatim kroz poboljšanje kvaliteta zemljišta.

Biochar – ćumur za budućnost poljoprivrede

U svetu sve veću pažnju privlači biochar, odnosno specijalni biljni ugalj koji nastaje kontrolisanim zagrevanjem biomase bez prisustva kiseonika.

Za njegovu proizvodnju mogu se koristiti granje iz voćnjaka, ostaci rezidbe vinograda, kukuruzovina i drugi biljni ostaci. Biochar poboljšava strukturu zemljišta, povećava zadržavanje vode i vezuje ugljenik.

Iako je ova tehnologija još u razvoju kod nas, predstavlja zanimljivu priliku za poljoprivrednike koji žele da budu korak ispred vremena.

Prirodni malč za bašte i voćnjake

Usitnjene grane voća, lišće i pokošena trava mogu se pretvoriti u malč koji se koristi za zaštitu zemljišta od isušivanja i korova.

Poslednjih godina sve više vlasnika vikendica, bašti i voćnjaka koristi malč umesto hemijskih sredstava za suzbijanje korova. Pakovan i prosejan malč može postati proizvod koji se prodaje tokom cele godine.

Drugim rečima, granje koje vam danas smeta u dvorištu možda već sutra može završiti u nečijoj bašti – i to uz uredno izdat račun.

Biljni čajevi i aromatični proizvodi

Rasinski okrug ima dugu tradiciju uzgoja lekovitog i aromatičnog bilja. Međutim, čak i kod običnog voća ostaju listovi, cvetovi i drugi delovi biljaka koji se mogu koristiti za proizvodnju biljnih mešavina, prirodnih mirisnih vrećica ili dekorativnih proizvoda.

Sušeni listovi maline, kupine i vinove loze već pronalaze svoje mesto u pojedinim čajnim mešavinama. Potrošači sve više traže lokalne i autentične proizvode, što otvara prostor za male proizvođače.

Rakijski trop i komina – više od otpada

Kraj poznat po rakiji ne može zaobići ni pitanje komine i tropa. Nakon pečenja rakije ostaju značajne količine organskog materijala.

Ovi ostaci mogu se kompostirati, koristiti za proizvodnju biogasa ili kao sirovina za proizvodnju organskih đubriva. U pojedinim zemljama iz komine grožđa izdvajaju se polifenoli i drugi sastojci koji nalaze primenu u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.

Za mnoge destilerije upravo bi iskorišćavanje nusproizvoda moglo predstavljati naredni korak razvoja.

Budućnost pripada onima koji vide vrednost tamo gde drugi vide otpad

Poljoprivreda budućnosti neće se zasnivati samo na proizvodnji hrane. Sve više će se razvijati koncept takozvane kružne ekonomije, gde se svaki nusproizvod koristi za stvaranje nove vrednosti.

Za domaćinstva u Rasinskom okrugu to predstavlja priliku da povećaju prihode bez dodatnog proširivanja proizvodnih površina. Nekada je dovoljno samo promeniti ugao gledanja. Slama može postati pečurka, komina može postati đubrivo, a granje može postati energent.

I možda je upravo to najvažnija lekcija savremene poljoprivrede – najveća zarada ponekad ne nastaje od onoga što prodamo, već od onoga što smo do juče bacali.