Pred poskupljenje: Koliko struje godišnje troše bojler, frižider, veš mašina i klima?
U Srbiji se ponovo govori o poskupljenju električne energije. Tako se pitanje kako smanjiti račun vraća u domaćinstva brže nego što se vraćaju letnji računi za klimu. Prema aktuelnim najavama, korekcija cene struje do kraja godine mogla bi da bude između 3,7 i 4,7 odsto. Konkretan iznos zavisi od konačne odluke i primene tarifnog sistema.
U takvoj situaciji nije loše pogledati ni drugu stranu računa – koliko zapravo troše uređaji koje svakodnevno koristimo.
Na prvi pogled logika deluje jednostavno: frižider radi 24 sata dnevno, pa bi čovek očekivao da je upravo on najveći kućni potrošač. Međutim, kada se pogledaju godišnje brojke, stvari postaju nešto zanimljivije. Ispostavlja se da uređaj koji najviše „vuče“ struju često nije onaj koji neprestano čujemo u kuhinji, već onaj koji zagreva vodu.
Koji kućni uređaji troše najviše struje?
Analiza potrošnje obuhvatila je glavne kategorije kućnih aparata: frižidere, zamrzivače, veš mašine, mašine za pranje sudova, sušilice za veš, bojlere, šporete i klima-uređaje.
Brojke predstavljaju medijanu godišnje potrošnje novih uređaja, odnosno srednju vrednost posmatranog uzorka. To je važno imati na umu, jer potrošnja jednog konkretnog aparata može značajno da odstupa od ovih vrednosti.
Prema analiziranim podacima, godišnja potrošnja izgleda ovako:
- klima-uređaj – 161 kWh
- veš mašina – 174 kWh
- zamrzivač – 205 kWh
- frižider – 218 kWh
- sušilica sa toplotnom pumpom – 247 kWh
- mašina za pranje sudova – 266 kWh
- šporet – 315 kWh
- bojler – 1.422 kWh
Već na prvi pogled vidi se glavni „krivac“. Bojler sa 1.422 kWh godišnje troši oko 6,5 puta više električne energije od frižidera.
Naravno, ovde postoji jedna važna napomena. Potrošnja klima-uređaja odnosi se na standardizovanu evropsku računicu za 350 sati rada tokom hlađenja. Ako klima leti radi mnogo duže, njena stvarna godišnja potrošnja može biti znatno veća.
Slično važi i za ostale uređaje. Neko pere veš nekoliko puta nedeljno, neko svakog dana. Neko koristi mašinu za sudove jednom dnevno, a neko je uključuje tek kada više nema čistih tanjira. Kod kućne potrošnje, dakle, navike su jednako važne kao i energetska klasa uređaja.
Bojler je najveći potrošač
Sa godišnjih 1.422 kWh, bojler se prilično ubedljivo izdvaja iz ostatka društva.
Pri tome je reč o standardizovanoj vrednosti koja podrazumeva umerenu potrošnju tople vode. U stvarnom domaćinstvu situacija može biti drugačija.
Za četvoročlanu porodicu koja kompletnu toplu vodu zagreva električnim bojlerom, godišnja potrošnja može da dostigne 2.000 do 3.000 kWh. Sve u zavisnosti od količine potrošene vode, temperature na koju se voda zagreva, izolacije bojlera i drugih faktora.
Drugim rečima, nekoliko minuta dužeg tuširanja možda ne deluje kao ozbiljan „energetski događaj“. Ali, kada se ponovi svakog dana i pomnoži sa četiri člana domaćinstva, matematika postaje mnogo manje romantična.
Frižider nije baš onakav potrošač kakvim ga zamišljamo
Frižider i zamrzivač rade praktično neprekidno, ali… Savremeni modeli troše znatno manje nego uređaji koji su se proizvodili pre nekoliko decenija.
Podaci Evropske komisije pokazuju koliko je velika ta promena. Prosečna godišnja potrošnja novoprodatih kombinovanih frižidera i zamrzivača u Evropskoj uniji iznosila je 477 kWh 1990. godine, dok je do 2020. godine smanjena na 181 kWh.
To znači da se energetska efikasnost ove kategorije uređaja značajno poboljšala. Razlog nisu samo tehnološka poboljšanja, već i evropski propisi o energetskoj efikasnosti i označavanju uređaja.
Zato vlasnik veoma starog frižidera može imati sasvim drugačiju računicu od nekoga ko koristi noviji model. U nekim slučajevima zamena starog uređaja novim može biti opravdana. Ne samo zbog boljeg rada, već i zbog dugoročne uštede električne energije.
Šporet takođe može da napravi razliku
Slična priča važi i za šporete i uređaje za kuvanje.
Stariji modeli mogu, u zavisnosti od načina i učestalosti korišćenja, dostići i 1.200 kWh godišnje. Kod novijih tehnologija potrošnja je značajno smanjena.
Evropska komisija je navodila da je 2020. prosečna potrošnja novoprodatih indukcionih ploča za kuvanje bila oko 231 kWh, dok je za rerne iznosila oko 84 kWh godišnje.
To pokazuje da poređenje starog i novog uređaja samo na osnovu njegove snage može biti varljivo. Mnogo je važnije koliko energije uređaj potroši tokom stvarne upotrebe.
A šta je sa sušilicom?
Sušilice za veš zauzimaju sredinu ove liste. Ali i ovde postoji velika razlika između tehnologija.
Posmatrani modeli sa toplotnom pumpom troše oko 247 kWh godišnje, dok klasične kondenzacione sušilice mogu da troše približno dvostruko više.
Zato nije dovoljno samo pogledati naziv uređaja. Dve sušilice mogu obavljati isti posao, ali njihov uticaj na račun za struju može biti potpuno različit.
Kod uređaja koji se koriste često, razlika od nekoliko stotina kilovat-sati godišnje više nije sitnica.
Energetske klase mogu da zbune i iskusne kupce
Dodatnu zabunu donela je promena sistema energetskog označavanja.
Od 2021. godine za više grupa uređaja uvedena je nova skala od A do G, umesto ranijih oznaka koje su uključivale A+, A++ i A+++.
Problem nastaje kada potrošač upoređuje staru i novu etiketu. Uređaj koji je ranije nosio oznaku A+++ mogao je nakon promene sistema da dobije, na primer, oznaku B ili C, iako njegova stvarna potrošnja nije postala veća.
Razlog je u tome što nova skala nije jednostavno preslikavanje stare. Promenjeni su kriterijumi i metode merenja. Zato se energetske klase ne mogu automatski prevoditi jedna u drugu.
Zato oznaku treba posmatrati u kontekstu konkretne potrošnje izražene u kWh, a ne samo slova na etiketi.
Koliko se može uštedeti?
Ne postoji univerzalni odgovor koji bi važio za svako domaćinstvo. Najviše prostora za uštedu imaju oni koji koriste stare i energetski zahtevne uređaje, ali i domaćinstva sa velikom potrošnjom tople vode.
Kod bojlera je presudna količina zagrejane vode. Kod frižidera je važna starost i efikasnost uređaja. Kod veš mašine, sudomašine i sušilice veliki uticaj ima broj ciklusa. Kod klime je najvažnije koliko dugo radi i na kojoj temperaturi.
Zato kupovina novog uređaja samo zato što na etiketi piše da je energetski efikasan nije automatski garancija velike uštede. Ako se uređaj koristi retko, razlika u potrošnji može biti mala. Ako radi svakodnevno, računica je sasvim drugačija.
Ipak, osnovna poruka podataka je jasna: bojler je među najvećim kućnim potrošačima električne energije. Savremeni frižideri, zamrzivači i drugi uređaji su postali znatno efikasniji nego što su bili pre nekoliko decenija.
Ako struja zaista poskupi, najviše smisla ima prvo pogledati gde kilovati odlaze. Jer, nije svaki potrošač na računu isti – neki rade neprekidno, neki povremeno, a bojler, čini se, ima ambiciju da se ozbiljno umeša u kućni budžet.

