Kelner Jakša i štrudla od sedam metara
Jedno od omiljenih sastajališta Kruševljana u vreme posle Drugog svetskog rata bila je kafana “Stari Napredak” koja se nalazila u centru grada, tamo gde je danas hotel “Rubin”. Sa terase “Starog Napretka” gledalo se pravo ka “pobratimskoj” kafani “Top” koja se nalazila preko puta, do apoteke “Kedrović”.
![starinapredak](https://www.037info.net/wp-content/uploads/2016/10/starinapredak.jpg)
“Stari Napredak” je kasnije preseljen ispod Donžon kule, pa onda kod Fontane, ali su Kruševljani najradije pamtili vreme kada je bio u centru grada. Upravnik kafane bio je čuveni Radoš koji je strogog pogleda vodio računa o tome šta i kako kelneri rade. Jedan od stolova na terasi, poslednji levo, bio je rezervisan za poznatog mesara Vladu Bajića i njegovo društvo.
Legenda “Starog Napretka” bio je kelner Milan Jakšić – Jakša. Pre Drugog svetskog rata Jakša je bio odličan fudbaler lokalnog “Car Lazara”, a potom “Bate” iz Borova. U klubu iz Borova igrao je sa još trojicom Čarapana – Firgom Popovićem, Milivojevićem i Čiletom Borovićem. Ljubiteljima fudbala ostala je u sećanju njegova igra protiv BSK iz Beograda koju je “Bata” dobio sa 1:0 a Jakša postigao jedini gol.
Kada nisu imali para da ih isplate vlasnici čuvene fabrike su Jakši i Firgi davali po 20 pari cipela, a ovih ih donosili u Kruševac i poklanjali drugarima iz “Cara Lazara” i grada.
Jakša je imao običaj da usred leta nosi kišobran.
– Jakša, zar ti ne slušaš vremensku prognozu? – prvocirali su ga lokalni mangupi i studenti dok je u 10 sati uveče zaključavao kafanu.
– Ma, kakva kiša! Ne nosim ja amrel zbog kiše, nego što živim u Bivolju! Razvaljene ograde pa moram da imam nešto da se branim od kučića. – objašnjavao je Jakša.
U “Starom Napretku” su se hranili igrači skoro svih kategorija FK “Napredak”. Posle svake utakmice Jakša ih je sačekivao pitanjem “Šta ste uradili? Izgubili. Pa što ste onda došli na večeru?”
– Kako se nekada igrao fudbal? – raspitivali su se mlađi igrači.
– Ja Čiletu, Čile meni i ljubimo se!
– Zašto se ljubite?
– Pa, pao gol! A ne k’o sad. Kilavite loptu po ceo dan.
Jakša je, kao i većina kelnera, voleo da popije. Mlađe goste, nakon primanja narudžbine, imao je običaj da pita “A za čika Jakšu?“.
– Pa ti ne smeš da piješ na radnom mestu.
– Smem samo ako me Radoš ne vidi.
Kada je imao vremena Jakša je znao da goste zamajava pričama o štrudli o sedam metara koju je ispekla njegova žena.
– Vuče se po dvorištu, a deca neće ni da je okuse već po ceo dan stoje ispred izloga poslastičarnice. – kao pravdao se kelner Jakša.